Od Doboja do Vinkovaca i Mostara: prekogranična suradnja ulazi u provedbu projekata

Doboj, Vinkovci, Budva i Mostar bili su u septembru domaćini radionica za partnere projekata ugovorenih u okviru drugog poziva programa Interreg Hrvatska – Bosna i Hercegovina – Crna Gora 2021.–2027. Prema službenoj objavi programa, radionice su održane 9., 10., 15. i 23. septembra 2026. Okupljeni su partneri iz triju država radi pripreme provedbe zajedničkih projekata. [1]

Teme su uključivale upravljanje projektima, izvještavanje, korištenje sustava JEMS, javnu nabavu, financijsko upravljanje i obveze informiranja javnosti. Takvi sastanci pripadaju praktičnoj strani prekogranične suradnje: partneri moraju uskladiti dokumentaciju, troškove i način dokazivanja da su ugovorene aktivnosti doista provedene. [1]

Septembarske radionice nastavak su ranijeg odabira projekata. Na sastanku Odbora za praćenje u Podgorici 4. i 5. marta 2026. odobreno je financiranje 25 projekata drugog poziva. Program je za taj poziv naveo 29,9 milijuna eura dostupnih sredstava Europske unije. [2]

Prema istom izvještaju, odabrani projekti okupljaju 111 partnera. Petnaest vodećih partnera dolazi iz Hrvatske, sedam iz Bosne i Hercegovine, a tri iz Crne Gore. Područja obuhvaćaju istraživanje i inovacije, energetsku učinkovitost, kružno gospodarstvo, zdravstvene usluge te kulturu i turizam. Ti podaci pokazuju sudjelovanje institucija iz svih triju zemalja, uključujući vodeće uloge partnera iz BiH. [2]

Cijeli program raspolaže s 106.987.000 eura iz Europskog fonda za regionalni razvoj i instrumenta IPA III. To je financijski okvir programa, a ne iznos već isplaćen korisnicima. Programsko područje obuhvaća dijelove Hrvatske, Bosne i Hercegovine i Crne Gore te više od pet milijuna stanovnika. [3]

Upravljačko tijelo smješteno je u hrvatskom Ministarstvu regionalnoga razvoja i fondova Europske unije. U programskoj strukturi sudjeluju i Direkcija za europske integracije BiH te nadležno crnogorsko ministarstvo. Zajedničko tajništvo uz sjedište u Zagrebu ima područne urede u Mostaru, Banjoj Luci i Podgorici. Suradnja tako uključuje više razina institucionalne odgovornosti. [3]

Za građane je važno razlikovati odobrenje financiranja, ugovaranje, izvođenje i završetak projekta. Radionica potvrđuje pripremu partnera za provedbu, ali sama ne dokazuje da je određena usluga poboljšana ili infrastruktura završena. Za takve zaključke potrebni su projektni izvještaji, podaci o korisnicima i provjerljivi rezultati.

Ovaj primjer dokumentira konkretno povezivanje hrvatskih i bosanskohercegovačkih partnera u širem regionalnom programu. Ne daje osnovu za tvrdnju da su time riješena sva bilateralna politička pitanja. Vrijednost suradnje treba procjenjivati prema onome što partneri zajednički naprave i prema koristima koje stanovnici mogu provjeriti.

Sljedeći korak u praćenju zato je pregled pojedinačnih projekata: tko ih provodi, koliko je sredstava utrošeno i jesu li obećane aktivnosti završene. Tako prekogranična suradnja postaje mjerljiva javna tema, umjesto samo protokolarne poruke.